Vrlo se često postavlja pitanje ″Čemu služi karton opažanja?″ Jedna stara uzrečica kaže da ne postoje na svijetu dvije posve jednake žene, iz čega proizlazi da ne postoje niti dvije istovjetne klijentice. Nalaže nam se stoga isključiti i svaki pojam o neodgovornom primjenjivanju pojedinačnih slučajeva na sve slučajeve, kao i uobičajeno tretiranje naših klijentica. Kod njege tijela kozmetičarka pristupa području gdje je tretman u pravilu osobit.

Svaka klijentica također prosuđuje i svoju kozmetičarku po postiginutim rezultatima i to često, veoma strogo. Zato, treba biti u interesu svake kozmetičarke brižno praćenje na predavanja tretmana da bi ga mogla kako primjenjivati tako isto i mijenjati.

Uvođenje kartona opažanja u kozmetički salon, ima dakle trostruki cilj:

1. opažanje rezultata serije njege za mršavljenje,

2. usmjeravanje njege konačnim rezultatima,

3. neprekidno promatranje u svrhu bolje primjene tretmana kao i mogućih promjena.

U vezi njege tijela, posebno tretiranja gubitka težine postoje pojmovi – seansi. Kozmetičarka ne obavlja seanse gubitka težine pojedinačnim tretmanom, kao što se npr. obavIjaju tretmani njege lica ili depilacija. Svakoj klijentici predlažemo ″Kozmetičku kuru" 15   20 seansi međusobno različitih. Povezano s time, ne utvrđujemo niti cijenu pojedinačnog tretiranja već cijenu za cijelu ″kozmetičku kuru". To je neophodno zbog toga što se o postignutom rezultatu može suditi tek na kraju tretmana, a on je djelotvoran samo pod uvjetom da je cjelovit. Na prvoj seansi tretmana počet ćemo voditi   karton opažanja, i na temelju očiglednih podataka moći ćemo klijentici dati odgovarajuće savjete i potrebne upute.

Navodim primjer kartice namijenjen posebno vođenju podataka kod njege tijela. Kartica je veličine 18 x 22 cm a izrađena je od tvrdog papira. Na njoj ispisujem uobičajene podatke: ime i prezime, adresa, telefon, godina rođenja, zvanje i zanimanje, obiteljsko stanje i početak dolaska u salon.

Zdravstveno stanje klijentice od izuzetne je važnosti za kozmetičarku iz slijedećih razloga:

- kozmetičarka se, prije svega, bavi estetikom pa ne smije prelaziti ni u područje medicine, niti u područje kineziterapije,

- tretirajući mršavljenje, kozmetičarka je na rubu svoga djelovanja, te mora paziti da ga ne prekorači.

- kozmetičarka mora zanemariti zahtjeve svoje kiijentice koja želi omršaviti ″pod svaku cijenu″, pa bilo to i na uštrb zdravIja. Upravo zbog svega toga postavljamo klijentici slijedeća pitanja:   ″Posjećujete Ii kardiologa? Imate Ii problema s cirkulacijom? (Kakvih?). U ginekološkom pogledu   da Ii nosite uložak od bakra, koristite kontracepcijska sredstva ili se radi o sterilitetu? Posjećujete Ii endokrinologa? Imate li probavnih smetnji? Kakvih?″

Ako postoje ustanovljeni srčani problemi ili problemi tlaka hipertenzije, moramo odustati od svih seansi vezanih uz toplinu, kao što su npr. znojenje i kupke.

U slučaju flebitisa ili povećanih vena odbaciti ćemo metodu znojenja ili presoterapije.

U situaciji kada klijentica ima intrauterini uložak od bakra zabranjeno je primjenjivati jontoforezu na trbuhu.

Ako saznam od klijentice za njezin problem pretilosti, objašnjavam joj da to ne spada u moj djelokrug rada, tj. kozmetičke tehnike.

U slučaju otkrivanja probavnih smetnji, savjetujem svakako klijentici odlazak k liječniku.

Za vrijeme tih uvodnih razgovora kozmetičarka saznaje osobite probleme svake klijentice (ako su prisutni) bilježi ih, te na temelju njih u određenom trenutku koristi ih kao smjernice kod donošenja konačne odluke o tretmanu.

Tek nakon toga može se pristupiti postupku mjerenja   kako odgovarajućih mjera u centimetrima tako i u kilogramima.

Prehrambene navike klijentice jednako su značajne, ali započeti razgovor o njima znači načeti vrlo osjetljivu temu. Zašto? Stoga što kozmetičarka baveći se problemom vitkoće, a ne mršavljenjem, nije ovlaštena da propisuje dijete za mršavljenje. Ona može samo predlagati dijetalnu ishranu, što Ijudi često, vrlo teško razlikuju.

Dešava se da klijentice koje dolaze u naše salone, žele izgubiti tzv. ″konjske hlače″, a ne pomišljaju lišiti se slatkiša umišljajući da je dovoljno ograničeno izravno djelovanje na lokalna zadebljanja, a u praksi se pokazuje suprotno tj. da je najčešće dovoljno ispraviti loše svakodnevne prehrambene navike. Kako bi ih klijentica bila u stanju ispraviti, treba ih znati najprije prepoznati, a zatim i priznati, pa zato slijede neizbježna pitanja: ″Kakve su Vaše prehrambene navike? Uzimate Ii potrebne količine tekućine tijekom dana? Što doručkujete? Koliko šećera stavljate u kavu ili čaj? Koliko kriški kruha s namazom pojedete? Gdje i što ručate? Da li ste uveli u svoju prehranu slatku užinu oko 17 sati? Što najčešće večerate?

Nakon dobivenih odgovora kozmatičarka treba naglasiti važnost ispravljanja loših navika (umjesto ručka – sendvič sa šunkom, maslacem, krastavcima uz čašu piva; obilna, teško probavljiva večera; obavezno slatko jelo u poslijepodnevnim satima ...) što je puno puta vrlo teško i dugotrajno, pa je nemoguće postići za trajanja jedne seanse.

Slijedeća pitanja se odnose na način života: pušenje, alkohol, spavanje   nesanica, rekreacija, sport?

Pod "razno" kozmetičarka može čuti još neke zanimijivosti o klijentici kao npr. o iskrivljenoj kičmi uslijed visokih potpetica i nefiziološke obuće i tome slično.

Potrebno mjerenje (težina, obujam) koje obavljamo i unosimo u karton opažanja trebamo obavljati uvijek u istim uvjetima, a to znači da klijentica pri tome uvijek leži, sjedi ili stoji. U protivnom rezultati mjerenja ne bi bili isti, i za nas ne bi predstavljali objektivne rezultate. Većina kozmetičarki slaže se da je najprikladniji ležeći položaj.

Promatranja koja obavlja kozmetičarka sastoje se iz:

- gledanja i opipa!

Potrabno je najprije uočiti ona mjesta koja narušavaju skladan izgled siluete, utvrditi i razlikovati vrste celulita (tvrdi, masni), starost odebljanja; a po mogućnosti doznati nešto i o ranijim tretmanima, ukoliko ih je već bilo, radi izbjegavanja mogućih prije načinjenih pogrešaka.

Ovaj puta ne bih ulazila u detaljno opisivanje raznih metoda njege, jer je važno samo to da izabrani tretman kao siguran putokaz upišemo u svoj karton opažanja i na kraju da sve to raspravimo zajedno s klijenticom.

Napokon imajmo na umu, da ne pristajemo na to da prilikom svake posjete obavljamo mjerenje, iako bi to kijentice vrlo rado, jer je učinak slabo uočIjiv između samo dvije seanse. Pri tretmanu nadalje uzmimo u obzir i mogućnost nepoželjnih reakcija kada obavezno moramo mijenjati tehniku rada i to svakako zapisati u karton. Na kraju tretmana moramo napraviti izvještaj o postignutim rezultatima rada, zato što su oni putokaz za budući rad.

Usuđujem se zaključiti, na temelju osobnih iskustava, da je zapravo karton opažanja posve sigurno pravi način da dokažemo da svoj posao ne obavljamo ″u magli".

Gordana Baričević, kozmetičarka

Za časopis ″Kozmetika″, broj 12, 1983. godine